čet - 27.04.2006

pauza od kiše

Ponekad prestaje brzo

Množiti se u meni

Svako svojim smjerom

I potrebom

Svako svojom zagrebanom istinom

Svako moje lice – a i nije

Jer u njima urezana nosim i lica sjećanja

Plavu boju večeri

Treptaj nečijeg oka

Miris pokošene trave

 

Sada, na mirisu kiše, ono brzo postaje

Sporo

I ono množenje se zaustavlja u pauzu

Koja diše svojim plućima

Koja udiše svojim bićima

I oslobađa

Moje tijelo

Podijeljeno

10 komentara:

Add comment

<< Natrag